Пређи на главни садржај

Bunt nepalske omladine



Savezna Demokratska Republika Nepal, trapezoidna južnoazijska država, čuvena po svojoj originalnoj zastavi nesvakidašnjeg oblika i nestabilnim unutrašnjim političkim prilikama, ovih dana je postala epicentar demonstracija zbog svojih radikalnih metoda koje nikoga nisu ostavile ravnodušnim. Naročito narod u Republici Srbiji, koji već punih 10 meseci vojuje sa istim nedaćama.

Zbog čega narod u Nepalu protestuje?


Koreni vehementnih demonstracija u ovoj zemlji južne Azije, koja u svom imenu samo formalno sadrži reč „demokratska“, datiraju od prošle nedelje, kada je vlada donela odluku o ukidanju dvadesetak društvenih mreža, među kojima su i relevantnije društvene mreže poput Fejsbuka, Instagrama, Vocapa i platforme X (nekadašnji Tviter).

Kako rukovodstvo Nepala navodi, razlog ove nimalo demokratske mere jeste to što sve društvene mreže navedene na njihovoj listi „nisu ispunile obavezu registracije“, za koju je nadležno Ministarstvo za komunikaciju i informacionu tehnologiju Nepala.

Svestan dublje pozadine priče, nezadovoljni žitelji Nepala shvatili su da se iza kulisa odvijaju ozbiljne kartaške smicalice, a to su: ukidanje slobode govora, jačanje korupcije, održavanje nepotizma, kleptokratije i nestabilnih institucionalnih kontrola. Navedeni razlozi bili su bure baruta koje je svojom eksplozijom jasno dalo na znanje Nepalcima da moraju izaći na ulicu kako bi se otvoreno suprotstavili oportunističkom Jetiju koji ih decenijama teroriše iz zgrade parlamenta.

Čiji je glas prvi odjeknuo?

Luconoše ovih demonstracija su, kao i u Republici Srbiji, bili studenti i školarci, koji su sebe oslovili kao „Generaciju Z“. Kakva koincidencija, zar ne?

Ohrabrena i prkosna omladina Nepala, svesna društvene nejednakosti u svojoj zemlji, nije želela da ostane nema i ravnodušna prema strahovladi vladajuće kaste koja je, de facto, odgovorna za taj socijalni disbalans. Stoga je 8. septembra, na ulicama većih gradova poput Katmandua, Pokhare i Itaharija, pokrenuta inicijativa za demokratske reforme i borbu protiv korupcije unutar Savezne Demokratske Republike Nepal.

Šta je rasplamsalo demonstrante?

Tokom protesta, demonstranti su pokušali da upadnu u zgradu parlamenta i ostale vladine objekte. Čuvari državnog poretka, iliti represivni instrumenti buržoazije Nepala, na krik nezadovoljstva naroda odgovorili su suzavcem, vodenim topom, gumenim mecima i što je najpotresnije u čitavoj priči olovnom municijom. Procenjuje se da je u tom krvavom piru živote izgubilo 22 ljudi, a da je oko 200 ljudi ranjeno.


Vladajuća kasta mislila je da će svojim terorom ugasiti plamen demonstracija od kog će ostati samo zgarište u pustom sećanju, ali njihove procene bile su loše proračunate. Nakon nemilog i srceparajućeg događaja, koji je bio otrovna strela u srcu svakog iskrenog nepalskog patriote, gnev u narodu dostigao je svoj zenit.

-Šta će biti s kućom!?

- Zapaliću je!

Tkivan na brutalnost čuvara poretka, izrevoltirani narod nastavio je sa svojim osionim demonstracijama koje su počele da poprimaju radikalniju dimenziju. Iako je odluka o banu društvenih mreža poništena, narod se nije primirio. Svesni svojih grešaka i nemara koji su doveli do eskalacije narodne bune, ministar unutrašnjih poslova Rameš Lekhak i premijer Oli podneli su ostavke. Za to vreme narod je zapalio zgradu parlamenta i sedišta stranaka vladajuće klase. Pored parlamenta i stranaka, stanovi političara takođe su izvukli deblji kraj.

Paradoksalni momenat

General armije Nepala Ašok Radž Sigdel rasporedio je vojsku širom zemlje. Policijski čas je stupio na snagu, aerodrom u Katmanduu zatvoren, a svi značajniji objekti dobili su dodatno obezbeđenje. General Ašok Radž Sigdel upozorio je demonstrante da će paljenje, pljačka i vandalizam biti najstrože kažnjeni. No u isto vreme Ašok je pozvao predstavnike demonstranata na dijalog. Tu je usledio paradoksalni momenat jer protesti ne poseduju centralnog lidera. Pitanje je sa kim će general Ašok pregovarati. I da li vas ovo podseća na još jednu osobu koja je posle silnih zlonamernih reči i nehumanih dela pozvala demonstrante na otvoreni dijalog.

NepoKids

Čuveni slogan sa nepalskih demonstracija u sebi sadrži tešku priču koja je dobro poznata i narodu Srbije. To je priča o nepotizmu i privilegijama dece vladajućih političara i partijskih funkcionera koja za razliku od radničke i seoske dece vode bezbrižan i raskalašan život. Ne mare za budućnost svoje otadžbine i svog naroda za koji će sutra šatro položiti život.

Kao i Republika Srbija Savezna Demokratska Republika Nepal suočava se sa nedostatkom perspektive, velikom stopom nezaposlenosti i odlivom akademskih građana, ali i mladih uopšte. Budućnost zemlje napušta svoj topli dom trbuhom za kruhom i odlazi u hladnu tuđinu da bi radila najprljavije poslove i živela kao građanin trećeg reda. I sve to samo da bi sebi obezbedila elementarne uslove za život i pomogla svoje porodice koje su ostale da preživljavaju u birokratsko plutokratskoj džungli.

Safal

Radnička klasa Nepala je, kao reakciju na 8. septembar, osnovala ulični komitet "Safal" radi odbrane demonstranata. Pored te primarne svrhe, Safal je izneo svoje konkretne zahteve, poput:

  1. Hapšenja vlade – direktno snošenje odgovornosti političara za smrt demonstranta;

  2. Razoružavanje države – vojska i policija gube monopol nad oružjem;

  3. Eksproprijacija imovine – oduzimanje nezakonito stečenog bogatstva oligarhije Nepala;

  4. Naoružavanje stanovništva – narod sam barata i kontroliše naoružanje;

  5. Raspuštanje parlamenta – pad nefunkcionalnog aktuelnog sistema;

  6. Izbor radničkih veća – sprovođenje direktne demokratije.


Zajednička borba

Srbija, Nepal, Indonezija i srodne zemlje koje vode bitku sa potpuno istim problemima postale su ništa drugo do partijski tender na kome će na hleb mazati kajmak isključivo familija, kumovi, mediokriteti, poltroni i beskralježnjaci. Mi kao savesni građani na to ne smemo ćutati. Naša je dužnost da kao vizionarsko i slobodarsko društvo stanemo na put tiraniji dželata u skupocenim odelima koji i te kako utiču na naše živote.

Podržimo mladost. Podržimo ideale. Sačuvajmo obraz i dostojanstvo. Oni se ne kupuju dnevnicama sa mitinga. Učestvujmo u permanentnoj borbi za bolje društvo. Državljani Nepala zadali su svima nama jedan domaći zadatak.







Популарни постови са овог блога

Zašto protiv Monarhije?

U političkom životu Srbije, pogotovo u konvencionalno desnim krugovima, jedna od prisutnih tema od početka postepenog oslobađanja komunističke hegemonije javnog dijaloga, znači od devedesetih, pa sve do danas, jeste obnova srpske monarhije. Takođe je evidentno, da na desnoj struji srpske politike, bilo umerenoj ili radikalnoj, argument za monarhiju nude oni koji su izričito za nju, dok drugi javno neizjašnjeni izbegavaju definitivni stav, iz jednog ili drugog razloga. Time se stiče iluzija, da je monarhija načelo koje je prirodno srpskom nacionalizmu, i da je pravi nacionalista ujedno i monarhista. To nimalo ne znači da je svaki nacionalista u Srbiji načelno za monarhiju - ali znači da će retko koji pokret javno izraziti podršku za republikanizam i kritikovati monarhizam bilo kao politički sistem ili kao istorijsku tradiciju i činjenicu Srbije, bilo da ne bi otuđio postojeće članove, odbio potencijalne, ili dobio osudu širih nacionalističkih krugova. Upravo stoga, potrebno je posmatrat...

Od Jagodine do Novog Pazara, put maturanta

Vasilije M. Krenulo je još tokom korone. Nikad neću da zaboravim prvi put kada sam morao do socijalnog zbog prisustva na nekom loše organizovanom blokiranju puta na izlazu iz Jagodine koje se sastojilo od svega 100-200 ljudi. Ko bi rekao da će na istom tom mestu jednog dana da prolaze pešaci koji su peške krenuli iz Niša i da će ih čitava Jagodina čekati sa sve posluženjem, mestom za prenoćište, crvenim tepihom i ko zna koliko transparenata, balona, muzike i ko zna čega još. Učestvovao sam u raznim vrstama aktivizma još od kraja osnovne škole i, gledajući na litije u CG i pad DPS-a, znao sam da će u nekom momentu slična situacija i nas da zadesi. Duže je trebalo nego što sam očekivao, ali, kasno, svakako, nikad nije. Nažalost, državi je trebala smrt šesnaestoro ljudi da bi se digla na noge i setila da živimo u „demokratskom“ društvu u kom imamo pravo na to da na korumpiranu i neefikasnu vršimo pritisak kako bi se, makar nešto, promenilo. Prenego što krenem detaljnije da pričam o prot...